El señor de mi cama

Španjolska sapunica

Da odmah prekinem vaša eventualna sexy nadanja o sočnoj “Televisa presenta” priči i nekom latino frajeru, riječ je o frajeru u mom krevetu, ali puno mlađem.

Na žalost, vašu i mog reacha na Instagramu, izreka “tko s djecom liježe, budi se popišan”  doslovan  je opis kako ja provodim noći u zadnje vrijeme. Imam mladog muškarca u krevetu, ali ne sexy pastuha već onog koji samo jede, piški i spava – govorim o Francu, naravno.

Iluzija vs. stvarnost

Ne znam koliko ste vi skloni planiranju ili onome što ja volim zvati iluzijama posebno kad je riječ o dječjem odgoju, društvenim normama i pravilima, utopiji i ispričanim bajkama o tome kako je NAJpravilnije odgajati dijete. Ja baš i nisam, osim po jednom pitanju, a to je spavanje. Ali kako to inače ide, jer karma je brža od Usain Bolta, kad kažeš da nikad nećeš, prvo te sustigne (ako pomnije pročitate moje prethodne blogove, to je jedan čvrsti zaključak kojeg se držim kao “pijan plota”).

Sigurno spavanje

Nedavno sam čitala članak pedijatrice Moon na healthychildren.org o ispravnim načinima spavanja djece do godinu dana. Članak je poput rujanskog izdanja časopisa Vogue koji ti kaže što će biti moderno naredne godine, ali svi komadi u njemu su ili apsolutno nenosivi ili apsolutno nedostupni većini ljudi.

Tako sam ja čitajući članak pomislila da takve savjete daju ljudi koji zapravo nemaju djecu. Nema tamo ničeg krivog, dapače, sve je vrlo razumno i znanstveno i u samoj biti se ne kosi s mojim razmišljanjima, ali kao što to inače jest – preporuke su jedno, a praksa je drugo. Nekad sam i ja vjerovala da djeca, kao i roditelji, trebaju svoj prostor i mir i pri zagovaranju tog stava bila sam glasnija od Karen u Will&Grace (ako niste gledali, vjerojatno nismo generacija, ali drago mi je da me čitate 😂).

Ukratko, u članku (mi smrtnici nemamo swipe up pa vam ne mogu staviti link na story :D) se preporučuje spavanje u krevetiću u prostoriji s roditeljima, a iza toga u svom prostoru odnosno sobi. Ako ste u situaciji gdje to nije opcija, imam dobru vijest, postoji i druga svijetla strana priče. Kinderbet je uvijek odlično rješenje – za veš za peglanje! Najbitnije je krevetić brižno postaviti u sobu s namjenom! Evo, veš spava već danima. U komadu. Za razliku od Franca i mene.

 

Moj je život bajka

Šalu na stranu, zapravo sam htjela napisati da ako se nalazite u situaciji sličnoj mojoj, važno je eliminirati sve potencijalne rizike zajedničkog spavanja pa je tako naša udruga RODA prenijela savjete dr. Gordon o sigurnom spavanju koje je dobro pogledati.

Kod nas to izgleda ovako: Franca pokrivam poplunom pa onda umjesto da zaspim, stavljam između nas jastuk za dojenje. Nažalost, jedino tako spava. Taman dok se namjestim i zatvorim oči, on svoje otvori jer je gladan. I tako u krug. Zato u neku ruku mogu reći da mi je život bajka. Bajka koja se zove začarani krug i traje cijelu noć. Ja se ujutro budim kao vještica, a Papi kao najljepši na svijetu. Jer, u bajci, on je Trnoružica, i spava.


Ne spavaj kao beba, spavaj kao muž

Jesam li bila ustrajna u navikavanju Franca na krevetić? Ooo jesam, ustrajna do zadnje granice umora i zaključila sljedeće: nikad se nemojte natjecati s bebom u izdržljivosti, izgubit ćete! Kao ja u Remiju, jer krivo brojim pa umjesto s 51, izlazim s 49. Al nema veze, that’s life. Onda poklekneš i spavaš s bebom, a Papi s Playstationom. Ne kaže se bez veze – ne želim spavati kao beba, želim spavati kao moj muž koji ne doji, nažalost.

Još jedna crtica za rubriku “neću nikad” – smijala sam se Papiju da je mamin sin, a onda sam si rodila jednog. Nikada nisam mislila da je tolika povezanost moguća, ali očito ima nešto u tom odnosu majka-sin, otac-kćer. Ili je to do dojenja. Cure nisam dugo dojila, ali zato Franco skače za sisom k’o mačka za laserom. To nam dodatno otežava seljenje u krevetić i prestanak bed-sharinga.

Moja vojska i noćna straža

Kad doma imaš malu vojsku, onda uspavljivanje nalikuje vojnim vježbama. Dok su cure bile same, bile su “konkurencija”. Sad su tim i to mi je stvarno super, osim kad se tim uroti protiv generala, odnosno nas, roditelja.

Anteu smo kao bebu uspavljivali u kolicima. Hvala bogu na dugom hodniku jer, ako ne bi postigli određenu brzinu, ostala bi budna sve do “Dobro jutro Hrvatska”. Mila je kao ja; gdje je staviš, tu je nađeš. A Franco? On je straža u našoj vojsci. Zatvara oči tek kad je i ostatak tima zaspao. Na nedisciplinirane dane u našoj vojsci, svi troje legnu u naš krevet. Cure glume da spavaju kako bi i stražar Franco zaspao. Najčešće ih san prevari pa prebacujemo jedno, po jedno iza neprijateljskih linija!

Google zna sve!

Prije nego li se dijete rodi, većina sanja o bebi u krevetiću, fotelji za dojenje, ukrasnim jastucima, jastučićima uz rubove, podlozi na podu za dekoraciju…Sanjamo kako lakim korakom ulazimo u dječju sobu, uzimamo bebu, hranimo ju u fotelji, vraćamo nazad i ona spava snom pravednika do jutra. A, u realnosti snom pravednika spava jedino Papi. Ti hodaš k’o zombie i preskačeš dekoracije. Ukrasi iz kinderbeta lete brzinom izjedanja hamburgera u Mc Donaldsu, a više vremena provedete na rukama nego u krevetiću.

Sve te navedene stvari su zapravo potencijalno jako opasne i beba bi zaista trebala spavati u praznom kinderbetu. Najbolje bi bilo isključivo na leđima jer to smanjuje mogućnost SIDS-a (dojenačke smrti). Nedavno, doduše prekasno, jer kao što rekoh Franco od kinderbeta “bježi” kao ja od gužvi u gradu, sam otkrila Aerosleep program za spavanje. Kako god da bebica legne ili se okrene, sve da i zalijepi nosić i usta u madrac ili jastučić, ne može se ugušiti jer isti ima odličan protok zraka. Da ne bi sada tu pisala recenzije, googlajte.

Mañana

Imajući sve to u vidu, i znajući rizike bed-sharinga, ali i krivo namještenog kinderbeta, zaključujem da (bed) “sharing is caring” za moje mentalno zdravlje, trenutno.

Za kraj, ovo vam nisu moji savjeti, niti je ovo soljenje pameti o tome kako bi vaše dijete trebalo spavati. Ovo je moje mišljenje i moje iskustvo uz poneku anegdotu. Zato žene moje drage, opušteno. Svatko u trenutku procjenjuje kako je za njega najbolje.

Što se tiče savjeta, ovo je jedini koji imam: spavajte koliko možete, opustite se, ne zapustite se, pustite veš da spava u kinderbetu i popijte kavu. Ništa nije neodgodivo. Mañana, rekli bi Argentinci.

¡Hasta pronto y besos!

Pogledajte i moju galeriju fotografija!

Pročitajte i ostale blogove!

One thought on “El señor de mi cama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *