Maria Montessori, mak’se da ti pokažem

Glava čista, kuća blista

Ja se držim one – ne možemo blistati i kuća i ja. Sudeći po mojim postovima, jasno vam je da kuća ne blista😂. Zapravo blista, ali svaki drugi tjedan. Jer ja jedan tjedan hodam kao zvijezda, a već sljedeći biste mi na cesti dvije kune dali. Ili sam spremna za Red Carpet, ili živim u pidžami i dižem stare postove na Instagram.

Obavljam sve kao i ostale žene, samo ponekad imam drugačije prioritete. Mi smo prosječna obitelj s natprosječnom neorganizacijom. Iako baš i ne volim riječ “prosječno”, tako bih nas najlakše opisala. Kao i svi ostali, trudimo se održavati balans.

No, ja ni u čemu nemam mjeru i iznimno mi je teško pogoditi sredinu. Ja sam vam ona koja skuha za vojsku ljudi pa onda to jedemo iduća tri dana jer kažu da je sarma bolja podgrijana. Kućanske poslove dijelimo na neodgodive i na “neće svijet propasti”. Kad kažem dijelimo, mislim na sve nas, uključujući i djecu. Ja sam mama, a ne sluškinja, a oni su djeca, ne gosti hotela – znači sudjeluju svi plus poneki vanjski suradnik. Nije to ništa prepotentno ili lijeno s moje strane, već vrijeme volim iskoristiti u potpunosti i osjećati se ispunjeno. Istina je da to “ispunjeno” ponekad treba i platiti jer u današnjem svijetu ništa nije besplatno. Stoga se radije odreknem novca koji bih ionako potrošila na kave ili neku glupost pa to vrijeme provedem s djecom i/ili Papijem. To vam je kao kad bivši pušač umjesto za cigarete odvaja za putovanje. Tako i ja. Samo što ja ne putujem jer treba sve to i posložiti.

Odmori se, zaslužio si


Ima dana kada ne stižemo ništa, osim ako sve nije unaprijed isplanirano. A ako ste pritom control freak kao ja, morate si pomoći, a ta se pomoć nekad zvala moji roditelji. Moram priznati da su oduvijek uskakali, ne zato što su morali već zato što su mogli i htjeli. Danas nas izbjegavaju (haha) jer, realno, ima nas više nego članova nekog prosječnog benda. Nikada nisam mislila da je tolika razlika između dvoje i troje djece, ali je. I pomoć mi je nužna, i dobrodošla (zainteresiranima šaljem adresu u inbox :D). Dugo sam se tome opirala i sve hendlala sama jer sam ionako doma, ali onda se jednog dana okreneš i primijetiš da se vrtiš u krug i teturaš od umora kao nekad iz noćnog provoda. Koliko sam poslovno organizirana, toliko sam privatno cirkus. Ja sam vam neki čudan spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s kućanskim poslovima. Dosta često nametnem ritam i ostalima pa me izbjegavaju po kući kao ja Mc Donald’s u PMS-u.

Maria zna znanje

I tako jednog dana okrenem ploču i umjesto žalopjevki o prljavoj kući ili kosi odlučim potražit’ malo više na internetu. Pa kaže: “Lista kućanskih poslova koje mogu obavljati i djeca, ovisno o njihovoj starosti”. Popis je onak iz 91-e (nije nego iz 1911.), ali kad eliminiraš cjepanje drva i šišanje živice od strane 7-godišnjaka (malo pretenciozno Maria…- Maria Montessori, ako se tko pita) i još poneku stavku, skužiš da to uopće nije loše.

Mi ljudi smo skloni ići iz krajnosti u krajnost. Od toga da su sedmogodišnjaci nekada (očito) cijepali drva do današnjih prava djeteta. Pa zapravo ono na kraju tebi bude roditelj. Ne bi išlo pajdo, don’t think so, bar ne u mom slučaju. Naravno, ja sam ti prijatelj, ali prvenstveno sam ti roditelj. Neka hijerarhija i red moraju postojati. Naprimjer, kod nas nema dizanja od stola dok zadnji nije pojeo. I ne zanima mene sad jel’ ja tu njima uskraćujem njihovu slobodu protesta ili čega god, ali…želim da jednog dana budu pristojni, empatični i kulturni ljudi koji se odnose s poštovanjem prema drugima, što se neće dogoditi ako očekuju da oni sjede i meze, a ja služim. 

Red, rad i disciplina

Dakle, stvari stoje ovako:

  • Svi se skidaju i oblače sami. Osim Franca. On se skida kad ja to ne želim. Npr. u šetnji. I Papija. On je uvijek spreman skinuti se, no ja ne želim dodatno proširivati našu obitelj.
  • Ja kuham, stol postavljaju oni.
  • Kod igračaka vrijedi pravilo- što si dirao, vratit ćeš nazad. Skoro kao Murphyjev zakon, samo su na njihovu žalost oni Murphy i igračke se neće vratiti same.
  • Papi im priprema odjeću. I to uveliko objašnjava razne modne krikove na Instagramu.
  • Mey šeće isključivo Papi. Ne zato što se meni ne da, nego jer sam čudna. Ne volim se socijalizirati s drugim ljudima koji šeću svoje pse. Za socijalizaciju odem doma. Ili na kavu.
  • Antea voli usisavati. I u principu joj dopustim, osim ako ne prijeti da će usisati Milu.
  • Zadaću piše sama. Jer ja sam se odavno odškolovala.
  • Tuširaju se same i nakon toga želim da kupaona ne izgleda kao olimpijski bazen. Rade salate i pire krumpir. Iako to često bude jedno jelo, ako ih ne pratim pozorno. No, nema veze, ja nisam izbirljiva. Ako mogu pojesti tunu pa popiti kakao, mogu i to. Moja nona bi rekla- “Mala, stomak ionako ne zna što si ti prvo jela”.

    Bitno mi je da neke navike i odgovornosti steknu od malena. Da znaju da ako si pokušao i pogriješit ćeš i to je ok. I Papi se nekad digne subotom za vrtić i školu, pa nema veze. Bar ranije pijemo kavu. Sve je stvar dogovora.

Odred za čistoću


Milu zovemo higijeničarka jer ona živi s vlažnim maramicama u rukama. Znači, s prašinom problem nemamo. Ako imate vi, pozovite nas na kavu i dovest ćemo vam Milu. Vjerujte, nitko sretniji od nje. Zna nabrojati sva sredstva za čišćenje, ali i dalje misli da je kokoš “kokodačica”.


Od kućanskih poslova, Papi je lijep. Haha. Iskreno, Papi ne sudjeluje toliko u kućanskim poslovima, ali odradi ako mu zadam točne i precizne zadatke. Ako ne, nije primijetio. Rekla bih tipično muški, ali navodno tamo negdje neki i peglaju. Super je to, ako su se tako podijelili i ako kod njih tako funkcionira. No, kod nas ne. I ne zavidim im. Papi ne pegla i ja ne mijenjam gume kod vulkanizera. Niti obavljam tehnički. Sudjeluje u igrama i smijehu više od mene, ne ostavlja dignutu dasku i generalno radi više reda nego nereda, pa nećemo cjepidlačiti. Jedini problem koji imamo su čarape na košari za veš. Znači, ako si ih donio do kante, ubaci unutra. Neće ostatak veša pobjeći. Daj bože, ali neće.
Što se tiče peglanja, ja to ne radim. Ne više. Nekada sam peglala sve, od krpa i ručnika do vesti i košulja.
Sad odjeću kupujem prema kriteriju ne pegla se. Ono što se pegla odnesem na peglanje. To je moj vanjski suradnik. S obzirom na okolnosti i Francovu nesuradnju, vidim da ćemo se družiti još neko vrijeme.

Bad mom moments

Kako sam već spomenula, tjedne djelimo na “izgleda” i “ne izgleda”. Ovisi referiramo li se na mene ili na kuću. Kad je moj tjedan, sve ovo gore postaje iluzija i utopija. Jer djeca kao da primijete da si umoran i da trebaš vrijeme za sebe, pa koriste priliku, te oni također uzmu slobodno. To su dani kad nemam autoriteta, kad isti veš upalim dva puta u danu i pretvaram se da je prvi, kad naručim dostavu i kolače pa samo posložim u svoje zdjele jer odlično kuham, kad u kući gori od nereda, a ja napunim kadu pjenom i pravim se da me nema. Toliko mi je smiješno što nakon pubertetskih divljih razdoblja, ovo trenutno smatram kul potezom i “životom na rubu”.


Otkako sam mama, domet ludosti i iskakanja iz rutine mi je kad naručim bocu vina uz ručak. Nakon cijelog  tjedna, to mi dođe kao izlazak nekad  davno. Imam stol, imam bocu i imam ekipu. Samo, ovaj put izlazim s puno  mlađima! Idem leć u ranim jutarnjim satima i spavam za radnim stolom. Doduše iz nekih  drugih razloga, ali to sad nije ni bitno. Kad pogledam ovako, evo rekla bih,  skoro da se ništa nije ni promijenilo😂… Sve je samo stvar perspektive…

Zato žene drage, dopustite si svoje divlje trenutke i “loše” tjedne, budite lude i mlade. Jer mlad si onoliko koliko se osjećaš tj. koliko si divljih momenata dopustiš. (Sooo, cliche ali tako je).

Sukladno rečenom, ja sam si upravo natočila treću šalicu kave i chillam. Kaos posvuda. Pogodite koji mi je tjedan?
😎🤔😂❤

¡Hasta pronto y besos!

Pogledajte i moju galeriju fotografija!

Pročitajte i ostale blogove!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *