Sirove strasti u životu s troje djece

El principe

Od ljubavnih susreta i prvih pogleda spomenula bih Sokol. Nije baš primjer neke romantike i znam da sam ga već nebrojeno puta spomenula, no nikada nisam išla u detalje. To je možda zato što kad kao klinka maštaš o princu na bijelom konju, ne misliš da će to biti Argentinac koji srčano recitira Matu Bulića i/ili Jelenu Rozgu.

Podijeli pa vladaj

Sve je počelo dijeljenjem. Ne komplimenata, već stola u klubu jer sam ja (ne)organizirana kao prosvjed Hrvata na Facebooku pa sam bez svog mjesta ostala na 18. rođendan. Da sam se držala one bolje ptica u ruci nego golub na grani, ne bih danas slušala kako sam ga pokušala zavest kao Selma Hayek Antonia Banderasa u filmu Desperado. (Papi moli da uočite sličnost😂).

Naime, nije to bila nikakva ljubav na prvi pogled niti scenarij niskobudžetne serije produkcije Televisa Presenta, već samo čudan susret 2007. godine na moj rođendan. On je meni djelovao kao prepotentan i glasan lik, a ja sam se njemu činila kao ufurana dama. Osim toga, nisam bila sigurna vjerujem li mu uopće išta, a kamo li da je Argentinac pošto Latinosi na koje smo navikli u sapunicama pjevaju balade pod prozorom, a ne hitove devedesetih Balkan estrade.

Tu večer, ja sam bila u društvu prijateljice i čaše, a on u društvu raznih ” tv voditeljica” koje danas od silnih skandala ni vremensku prognozu ne bi mogle voditi. Iako bih voljela reći da ne vjerujem u sudbinu, životu se htjelo da se za četiri mjeseca sretnemo na kavi kao u najboljim filmovima Julije Roberts i Richard Gerea. Naravno, ne kao u filmu “Zgodna žena”, jer tada bi moja karijera i brak bili upitniji od blokiranja Huaweija od strane Google ovih dana.

Pošto ovo nije priča o zavođenju Papija (iako bi on to volio), te dok ovo pišem samoj sebi zvučim kao sredina Glorijinih romana, najbolje da preskočimo uvod i uletimo direkt u brak – manje više kako smo to u stvarnom životu i napravili.

“Nečisti”

Kad smo, kako bi svačija baba rekla, u brak ušli “nečisti”, Antea je imala devet mjeseci.  Trudnoća s njom bila je iznenadna, ali zapravo nije. Iskreno govoreći, toliko me iznenadila, da je moj pas simptome prepoznao prije mene. Ja sam ih radije odlučila pripisati pizzi sumnjive kvalitete i praviti se da se ništa ne događa. Very grown up decision, znam. Tada smo manje više tako i funkcionirali- “odraslo”, ležerno i mañana. No iz današnje perspektive rekla bih da smo samo imali previše slobodnog vremena. Svo to slobodno vrijeme dovelo nas je do trudnoće broj dva. Planirane. Planirane skoro četiri godine, a dolazila je sporije od hitne u Meksiku. Naš brak i obveze s godinama su rasli. Uglavnom proporcionalno, pa se svake tri godine broj djece povećavao, a broj sati za nas smanjivao. Dječje kucanje po vratima poprimilo je sasvim neko drugo značenje. U sobu se zatvaralo radi spavanja u miru, a 50 nijansi sive kod nas se moglo vidjeti samo na zidovima u spavaćoj i skandinavskom stilu u dnevnoj.

Trenutak u vremenu

Kvalitetno vrijeme za sebe oduvijek smo planirali i koristili u periodu kada djeca spavaju. No, nije kod svakog isto. Dapače, to može biti nezgodno ako djeca ne liježu u isto vrijeme, ne spavaju sieste ili doma imate noćne hodače i budilice. Ponekad pogoditi savršeno miran trenutak za Netflix & Chill (ako me razumijete 😎) je kao kad strancu kažeš da ti pronađe Hrvatsku na karti. Teško, no s vremenom ju nađe. Kao i mi trenutak.

Photo by Pepper Atelier

Jasna je stvar da nam se svima nakon djece promjene prioriteti i to je u redu, no posvetimo li se samo djeci i obavezama, a ne partneru i sebi, koliko zapravo možemo reći da smo potpuno sretni i ispunjeni? Mi se time nikad nismo opterećivali, no dugo smo ipak pokušavali pronaći idealan omjer između vremena za djecu i vremena gdje nastaju djeca 😂.

Ljeti je taj trenutak ili omjer još teže pronaći. Ritam se promjeni pa i ti mijenjaš i isprobavaš omjere kao pokuse na satu kemije u 7.razredu. Dok su svi na plaži teško da će baš tvoji odspavati popodne. Evo primjera: jednog ljeta, upravo zbog tog uhodavanja i traženja novog ritma kao čarapica bebe po kinderbetu, ostavili smo ih s dedom i bakom na plaži. Cilj je bio gumenjakom na vesla pobjeći u naš trenutak. No, kako to obično u životu biva – ako nisi napravio zadaću (u ovom slučaju uspavao ih) nemaš slobodno vrijeme. Što smo mi više veslali, struja nas je više vraćala našoj djeci na plažu. Kao neki yo-yo efekt ili loš vic gdje oni mašu nama, a mi našem trenutku. Ta scena je tada zasigurno izgledala kao opisna slika uz uzrečicu ” Svaka budala ima svoje veselje”. No i to je trenutak. Doduše ne kakav smo priželjkivali, no naš je i smiješan je, ureže se u pamćenje i čini te sretnom. A to je u konačnici i cilj.

Sirove strasti

Naime, što se više trudiš ostaviti vrijeme za sebe i svog Papija, to djeca i dan pružaju veći otpor. Kao struja i vesla taj dan na plaži. Pa od sirovih strasti jedino imaš sirovu želju za snom, a od strastvenog -strastveno ribaš podove, dječja koljena i packe sa zidova.

Photo by Pepper Atelier

Ljubav ide kroz želudac

Druga situacija gdje pronalazimo vrijeme za sebe je ručak. Uvijek ručamo zajedno. Otkako se znamo, kakav god dan imali i što god radili, jedemo zajedno kao oni hrčci, mravi, vukovi ili lavovi koji se drže na okupu kad je gozba. Ne kaže se bezveze da ljubav ide kroz želudac. Taj trenutak opuštenog razgovora dvoje odraslih ljudi za stolom bitniji je od onog veslanja, Netflixa i chillanja, te ikakvih sirovih strasti. Taj smijeh i uključenost, povezanost s djecom ali i bez njih, razumijevanje, olakšanje, podrška i još mnogo drugih stvari koje rješavaš kao Sudoku na WC-u, dok žvačeš petu empanadu i nazdravljaš nespavanju, vešu, poslu i “veslanju”. Taj naš samostalni trenutak gdje smo svi za stolom, ali se razumijemo kao da smo sami, veseli me i ispunjava više nego Anteu i Milu praznici ili treći sladoled za redom.

Živjeli su sretno do kraja života

Međutim, nemojmo se lagati, naravno da za brak uveliko pomaže ako imate nekog da vam djecu povremeno i pričuva. No, bitnije od toga je uspjeti pronaći savršen trenutak i kad niste sami. Zašto? Zato što su takvi najčešći i zato što je vjerojatnost da budete učestalo sami jednaka tome da ja narastem par centimetara.😅🙈

Nemojte da vam život i odnos prođu čekajući trenutak za vas. U tom slučaju vrijeme će proletjeti, a vi ćete biti prekrasan par penzionera koji više ne čeka svoj trenutak, nego poštara i mirovinu.

¡Hasta pronto y besos!

Pogledajte i moju galeriju fotografija!

Pročitajte i ostale blogove!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *