Oko za oko, zub za zub, nosiljka za bebe, a za bezobrazne srednji prst

Povijest civilizacije

Od davnina je poznato da se bebe vole nositi. To nisam izmislila ja, moja susjeda Mara, a bome ni izumitelj nosiljki. Naime on/ona je, kralj/ica samo dobro unovčio/la ideju. To isto tako nije urota, niti skakanje po temi povezivanja s djetetom na sto i prvi način. To nije kontra onih koji navikavaju djecu na “nenošenje” kako ih ne bi razmazili, već iz moje perspektive, činjenica jasna kao dan otkako postoje majke, bebe i civilizacija. Ovaj blog je posvećen nošenju jer trenutno traje Međunarodni tjedan nošenja.

Free hugs

Svima nam je poznato, a i logično, kako je bebama potrebna blizina majke jer im to pruža sigurnost i poznato utočište baš kao tebi i meni dekica uz film nakon lošeg ili kišnog dana. Nekim je majkama nošenje potrebnije i služi im kao svojevrsni zagrljaj koji ta beba još ne zna pružiti. Ili roditeljima kao meni -nošenje je alat za ubrzano uspavljivanje jer se ručak i kava skuhati sami neće.

Može jedne ruke, molim Vas?!

Tu u našu priču ulazi nosiljka. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan i obuhvaća manje više obavljanje svih elementarnih stvari u životu jedne majke s djetetom. Kao pokus i primjer, pokušajte samo civilizirano pojesti nešto s bebom, žlicom, vilicom i čašom u ruci. Praktički je nemoguće, osim eventualnog finger food-a i sushija, iako ja od “sušija” u zadnje vrijeme jedino sušim veš.

Nošenje pomaže i u povezanosti, no o tome neću pretjerano duljiti s obzirom da uz silno i prekomjerno dojenje koje je kod mene aktualno kao Loto 7/24 kod penzića, povezanost nije problem.

Za razliku od sestara koje nisu bile zahtjevne bebe, te su od samog rođenja funkcionirale po principu gdje ih staviš, tu ih nađeš, Franco je za mene vezan kao brod za sidro ili žniranac za tenisicu.

S njim je od starta priča krenula drugačije. Kako bi poslovica rekla: “Majka koja se previše daje, odgojit će razmaženog sina” – that’s me.  No, bez obzira na tu poslovicu, smatram da razmažene djece nema (bar ne tako malene), već da svi oni samo imaju svoje potrebe koje mi u datom trenutku znamo prepoznati ili ne. No, ciljala sam na povezanost, davanje i ovisnost, ako me razumijete.

Kronike Franca V.

Čim bi me pogledao uzimala bih ga u ruke, a kako je rastao, osim nabildanih ruku patila je i pegla za odjeću koju sam uzimala sve rjeđe jer nisam imala kamo s bebom koja glasom parira opernim pjevačima ukoliko nije na rukama?! Moje ruke (i mozak) zaboravile su da uopće imaju bilo kakvu drugu funkciju osim nošenja i maženja mladog gospodina kao kakvog sultana iz turskih sapunica. Nebrojeno puta čula bih izjave tipa: To ti je muško ili…On je jedna od ONIH beba; rekla bi moja baba tonom kao da se radi o mračnoj tajni ili teoriji zavjere na Bliskom Istoku. To su one bebe koje jednostavno moraju biti na rukama! Jednostavno je tako, iako uopće nije jednostavno! S bebom cijeli dan na rukama ne možete baš puno toga napraviti. Sav posao je kao Sizifov jer zapravo od svog posla koji pokušavaš obaviti jedino obavljaš spuštanje i uzastopno dizanje iste te uplakane bebe. U trenutku “dobronamjernih i pametnih” savjeta da se potrudim malo spustiti bebu, kao da to već nisam dobrano puta pokušala, kao rješenje za problem odabrala sam nosiljku, a za pametno-bezobrazne srednji prst.

Do tog trenutka, nosiljka je za mene kao jednog roditelja, bila nužna kao psu kaputić. Smatrala sam ju nepraktičnom, pomodnom, kompliciranom i na prvu -nikako izborom za sebe. No, većina majki koje poznajem u nju se kunulo kao ciganka u karte i svijetlu budućnost, pa sam joj na kraju ipak odlučila pružiti priliku.

Mudrac, budala ili oboje?

Čim sam savladala pravilno postavljanje, promijenila sam mišljenje jer čovjek koji ne mijenja mišljenje je ili vrlo mudar ili je budala. Shvatila sam da ja u životu jednostavno ne želim biti ovo drugo. Od tada nosiljka i ja živimo u sretnoj simbiozi.

Bez obzira na sretne simbioze u kojima majke žive s djecom i nosiljkama, vrlo su česti (svakodnevni) čudni upiti i pogledi prolaznika. Naprosto kao da šetamo papigu na lajni, a ne dijete u nosiljci ili marami.

Tko nosi, a ovakve ulete nije čuo ili (pre)dobro nosi ili ima odlične susjede:

 

“Ugušit će vam se dijete.”

“Nije mu udobno.”

“Plače jer mu je tijesno.”

“Hladno mu je.”

“Možda mu je vruće.”

“A, da ga prekrijete dekicom?”

“Što ako je gladan?”

“Jel’ vam on dobro u tome?”

 

Naravno da svaka majka pazi na svoje dijete i da je zabrinutost prolaznika oko dotičnog predmeta i opasnosti neutemeljena. Najjednostavnijim rječnikom usporedila bih to s pećnicom. Svakako olakšava život kao i nosiljka, no ne pripaziš li s temperaturom, opeći ćeš se. Tako i majke s nosiljkama. Lakše je nositi u njima nego na rukama, a za disanje neka ljudi ne brinu. Za to brinu majke. Oni neka brinu svoje brige i napokon shvate kako naš način roditeljstva zaista nema nikakve veze s njima.

Kako sam se već dotakla preokupacija oko disanja i udobnosti, nadodala bih da je, osim toga, jako bitno da je kralježnica bebe u položaju slova “C”, a noge i kukovi u obliku slova “M”.

Neke od prednosti nosiljki znate i sami, no ja sam štreber i volim sve imati na jednom mjestu.

PREDNOSTI

Nošenje je dobro za bebin probavni sustav, kolike i refluks – uspravan položaj i stalno kretanje lagano masira bebin trbuščić te poboljšava probavu i umanjuje grčeve kod novorođenčadi. Kako? Lako. Plač kod bebe uzrokuje stres, a stres iritira probavni sustav uzrokujući kolike i bljuckanje. Ukoliko je beba naslonjena na vas i čuje dobro poznate otkucaje srca i disanje, umiri se kao ja čokoladom u PMS-u i problem nestaje.

Emocionalni razvoj

Nošena djeca puno brže razviju osjećaj sigurnosti i povjerenja u roditelje. Sasvim logično. Mene su moji stalno nosili. To možda objašnjava (pre)sigurnost u nekim situacijama.

Nošena djeca zaspu brže i spavaju duže– što je, kako sam već napomenula, za mene ključna i najbitnija stvar. Jer kako ono ide- “Dok beba spava, ti spavaj.” I “Sretna beba, sretna mama.” objašnjava koliko meni san zaista znači.

NEDOSTACI nosiljke za početnike svakako bi bili sljedeći:

  1. Kako piškiti i otkopčati bebu bez da se probudi?!
  2. Kako navući jaknu/skafander i bebu u nosiljku?

Te 3. Nošenje prema naprijed

Iako nošenje prema naprijed nije najidealnija varijanta nošenja te je izumljena samo kao zamjensko rješenje za moderne Zapadnjake čija djeca očito “žele” vidjeti svijet, može se prakticirati od bebinog samostalnog posjedanja, kada beba ima dobru kontrolu vrata i glave te u kraćem vremenskom razdoblju. Ta se opcija Francu i meni nije pokazala kao najbolja jer nam jednostavno ne odgovara. On se ne umiri, niti se opusti, pa tako ni ja. Očito volimo klasiku i ne volimo supstitute. Zato Cola Zero, Margo low fat i nošenje prema naprijed nije naš stil.

No opet kažem, to je samo moja osobna preferencija koja nekome može pomoći, ali i ne mora. Najbitnije je da se povezujemo i da si olakšamo. A, nošenje u nosiljci za jednu mamu najbliže je tome. Zato, ne gutaj priče o razmaženosti beba, ubij grižnju savjesti i nosi bebu jer to je ionako najdragocjenija stvar koju ćeš ikada nositi.

I još jedna sitnica, nošenje nije supstitucija kolicima, hodanju ili puzanju. Svako je dijete drugačije i vi ćete najbolje prepoznati što je djetetu, ali i vama najbolja opcija i u kojem trenutku.

¡Hasta pronto y besos!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *