Svi putevi vode u Milano

Ne, ja nisam bila u Milanu. Trebali smo ići, no putevi sudbine i jesenskih prehlada su htjeli drugačije. Išli smo do Splita. Možda i bolje jer ako je ovako bilo do Splita, kako bi tek izgledalo do Milana?!

Hrvatske tragedije

Nakon dugo vremena, bili smo svi zajedno na obiteljskom putovanju. Bila sam na putovanju, a nemam sliku za Instagram. Zvuči kao naslov za #hrvatsketragedije, ali tako je.

Budući da nemam sliku, pokušat ću vam dočarati ljepotu izgubljenog blaga iliti djeteta na aerodromu kroz tekst.

Dakle, super mi je kad na društvenim mrežama vidim obiteljske slike s putovanja pa odmah pomislim kako ćemo i mi tako na sljedećem…a kad ono sasvim drugo – na aerodromu smo skoro izgubili jedno dijete, drugo je moralo piškiti pa su nas zvali na razglas jer zbog nas kasni let, a treće je u međuvremenu i počelo plakati čim smo sjeli u avion.

Sjetim se opet onih idealnih slika, i da, to je definitivno reklama obiteljske ponude neke turističke agencije.  Ili ja nešto krivo radim.

Teorija velikog praska ili sindrom srednjeg djeteta

Prije braka imala sam tri teorije o odgoju djece. Sada imam troje djece i nijednu teoriju. Jedina u koju još vjerujem, otkad se Franco rodio, je SINDROM SREDNJEG DJETETA. Mila se toliko gura u centar pažnje da me to nekad dovodi do ludila.
Neki dan mi se nije kuhalo, a Mila je dramila da je jako gladna, iako je jela u vrtiću. Naručila sam dostavu, a ona odjednom nije htjela jesti jer to nije naš krumpir, nego krumpir čovjeka koji nam ga je donio na vrata (?!). Uz to Francu rastu zubi, a Antea je u mini pubertetu. Tako da je uvijek netko dežuran.

Uglavnom uspješno ignoriram hirove, drame i prohtjeve, ali nekada sam na tankoj granici između “želim biti svaki vikend vani” i “želim na kauču zamotana gledati crtiće s djecom” – sve ovisi kakav je dan, i meni i djeci.

Svaki roditelj iz svoje djece pokušava izvući ono najbolje, ali nekad kad se urote i počnu u tandemu “skakati” po glavi, iz tebe izvuku baš ono najgore. I iako svi znamo da se roditeljstvo sastoji od beskrajne ljubavi i usađivanja moralnih vrijednosti kako bi na kraju izrasli u dobre i poštene ljude, 70% vremena provedeš ponavljajući stvari kao što su obuci papuče, pusti vodu u wc-u i ne razmazuj čokoladu po zidovima.

Od izvanškolskih aktivnosti treniram živce

Kako je nedavno počela škola, počelo je i zasipavanje letcima za razno razne sportove, glazbu i edukativne programe na svakom uglu. Gdje god dođeš očekuje te letak “Želite li da vaše dijete i ovo proba?”.

Naravno da Antea želi (is)probati baš sve. Od karatea preko klavira pa sve do badmintona. Znači, kao da ženi na dijeti nudiš muffine. Mora ih “imati” sve.

Ja se držim pravila od dvije aktivnosti maksimalno, s tim da jedna mora biti sport. Ono što ih želim naučiti je da, kao i u životu, uvijek imaju pravo izbora, ali i da su sami odgovorni za svoj izbor te da se s njim trebaju nositi.

Antea je odabrala gimnastiku na svili i gitaru jer želi raditi u cirkusu ??, a Mila engleski. Ne moram vam ni govoriti da Milin NE i NEĆU sada zvuči “NO CAN THIS”.

Očajne kućanice

Da se malo odmaknem od svakodnevnice, neki dan sam se družila s odraslim ljudima! Kakvo osvježenje kad navečer umjesto flomastera i bljuckanja s lica skidam šminku. Nisam mislila da ću se ikada tome veseliti.

Bila sam na predstavljanju novih kolica, nosiljki i hranilice. Kako bi rekli u školi, za one koji žele znati više, imate sve na mom profilu.

Na event sam odlučila pošto-poto ići u bijelom odijelu. Naime, pokušavala sam ga navuć’ već u par navrata, ali bezuspješno. Naravno da je tog dana padala kiša,aliii…nećeš, razbojniče. Ipak sam ga obukla, i uživala u njemu.

Event je održan u jednoj privatnoj kući s kanapeima, bazenom i vrtnom zabavom. Malo smo izgledale kao očajne kućanice iz Wisteria Lane-a ili ostarjela ekipa Beverly Hills-a, ali nema veze. Hoće to nekad tako kad se mame (pre)srede za izlazak bez djece.

Sve to skupa me podsjetilo na božićni shopping. Znate ono kad kupujete sve što vam dođe pod ruku s blagdanskim motivom, bez obzira paše li ta stvar tvom domu ili ne. Jednostavno moraš uzeti sve.

Great Gatsby it is!!!

Da nastavim u istom tonu, jer ipak počinje sezona druženja, zabava, predstava, kuhanog vina i adventa. Ne znam za vas, ali meni je to nekako najdraži dio godine. Uz to, uskoro mi je rođendan pa su krenuli planovi i razmišljanja.

Sjetila sam se da negdje u novčaniku imam popis stvari koje sam htjela napraviti do 30-te. Znam, nije bitan popis, bitno je kako se osjećam danas. Popis je bio bitniji tog dana kada sam ga pisala, sanjala i postavljala sebi neke ciljeve. Danas više ne. Danas je bitno što sam odlučila i kojim sam putem krenula. A odlučila sam tko želim biti i to i jesam.

Potaknuta odgledanom predstavom (Trnoružicom) i cvijećem, počela sam u glavi slagati rođendan. Je li jako djetinjasto da od rođendana očekujem gomilu cvijeća i spektakl ala Great Gatsby? Jesam li to trebala prerasti? Kažu da si odrastao kada te vesele izglancane pipe u kupaonici. Mene to ne veseli jer to znači da sam ih JA morala uglancat.

Da se vratimo na popis. Neke stvari sam napravila, neke nisu moguće, a neke su toliko smiješne da me sram uopće napisati. Na primjer, pod istim brojem stoje “Naučiti pucati iz puške i naučiti heklati”. Hahah. Glavo moja, gdje si bila 2006.-te?

Za neke stvari s popisa me nije briga, a za neke opet je. Briga me samo za one stvari koje ti zapale srce i dušu i dovode te do tamo gdje želiš biti u životu. Ja sam svoje 4 stvari ostvarila. Shvatila sam da danas imam sve ono što sam nekad željela.

Tako da čuvajte svoju “brigu” za neke magične stvari. Jer sve ostalo je nebitno.

“Lud” is good!

Baš sam to lijepo sročila.

Neke dane, kao npr. sada, iznenadim i oduševim samu sebe, a neke dane mobitel jednostavno spremim u frižider. Kad smo već kod frižidera i hrane, a imaš djecu, životni moto ti postane: ne mogu, al daj da pojedem. Jer tko zna kad ćeš opet jest.

A sada, zanemarimo moje konstantno kukanje, lude i manje lude dane (jer normalnih nema haha), djeca su najveća sreća u životu. A život je igra. Trebamo slaviti svaku pobjedu, ali i poraz jer sve je to sastavni dio igre.

Uživajte u još jednom danu vaše igre, i ako to bude lud i zabavan dan, znajte da, iako ste umorne, kao i ja, da ste ga dobro iskoristile, jer na kraju to su trenuci koje pamtimo.

¡Hasta pronto y besos!

Pogledajte i moju galeriju fotografija!

 

Pročitajte i ostale blogove!