Karijera ili majčinstvo kao barijera

Prvo skočim pa kažem “hop”

Papi i ja smo se upoznali davno, u jednom noćnom klubu. Malo je reći da smo tada oboje u glavi bili daleko od razmišljanja o bebama i mijenjanju pelena, kućici u cvijeću i kućnim ljubimcima, Pepi pig ili Maši i medi kao jedinim opcijama za subotu navečer. Međutim, život je smiješna stvar. Sve ono što kažeš da nikada ne bi, prvo ti servira.

 

Ja sam inače po prirodi jako ležerna osoba i dam si vremena za neka uživanja. Ali, fascinantno je to da što manje obaveza imaš, više vremena si uzmeš da uživaš u životu pa na kraju rastegneš i to malo obaveza koje si komotno mogao

završiti na vrijeme. Pa sam ja tako prve tri godine faksa razvukla na pet. Onda sam ostala trudna s Anteom i završila sve u rekordnom roku. Sama sebi bih sada podignula spomenik, jer su moje promjene raspoloženja i koncentracija u

tom periodu bile ravne razmaženom dvogodišnjaku. Alii, ubrzo smo se oženili i ja sam shvatila da mi se kod braka najviše sviđa to što je netko zakonski obvezan družiti se sa mnom. Pitanje socijalizacije nikad nije bilo bolje riješeno. 🤣👫

Naša djeca su ogledalo budućeg društva

Najbolje funkcioniram pod pritiskom. Ta samonametnuta disciplina i red koji su došli s djecom doveli su me do najvećih postignuća u životu, bilo privatno ili poslovno. Jer, da nemam djecu, vjerojatno bih i dalje gledala 5. sezonu neke

serije i pizzu smatrala toplim obrokom, zamijenila bih noć i dan (što ne znači da i ovako nisam, samo zbog drugih razloga) i spavala bih u komadu 14 sati.

 

Otkako sam mama puno sam motiviranija, organiziranija i možda smiješno zvuči, ali stižem napraviti puno više toga. Kako bi se reklo: “nemam praznog hoda”. Djeca me motiviraju da guram dalje, da guram iznad svojih granica, da

gledam izvan okvira. Oni ne uče iz lekcija koje im pokušavamo prikazati i dokazati, oni uče gledajući nas, te se ponašaju po šabloni pruženog. To što mi pružimo svojoj djeci, to će oni pružiti društvu. 

“Ča je život nego fantažija”

Papi i ja smo dugo uživali sami, putovali i životarili, a onda…onda smo jednog dana odlučili da smo umorni od toga da radimo što želimo u čistoj i tihoj kući, pa smo odlučili imati djecu.

Dok sam bila trudna s Anteom razmišljala sam o životu, djeci i daljnjem mogućem slijedu događaja. Vjerojatno kako i svaka mama čini. Onda me “udarila” realnost i slobodno mogu reći da je odgoj moje djece bio puno lakši kad sam ih

zamišljala i hipotetski odgajala s dvadeset.

To je bio neki zamišljeni, utopijski odgoj u kojem se mene bespogovorno sluša, jede se sve (i zeleno i nezeleno), na moje izjave se ne koluta očima, a rasprava i filozofiranja nema.

 

Danas je to kompliciraniji proces, ali i to smo savladali jer “White lie saves the day”. Na primjer, Mila kaže da ne voli varivo, ja kažem da se to zove gulaš i svi fino jedemo.

Veselila sam se zajedničkim aktivnostima, fora glazbenim igračkama, bojankama i hrpi bojica, a danas potajno skrivamo sve igračke sa zvukovima. Imamo i sistem ” ‘ko tebe bojicom, ti njega istom bojicom” tako svima koji curama

poklone neperive flomastere, perlice, vodene balone i slično, za rođendan svog djeteta mogu očekivati isto.😂💪

Natalitetna politika

Većina mladih misli da život stane kad dođu djeca. Istina, dio toga se promijeni. Počneš cijeniti određene stvari, zanemariš nebitno, posložiš prioritete i razrijediš isprazna druženja i prijateljstva. Ali, zar to nije promjena na bolje?

Međutim, mišljenje da život stane, daleko je od stvarnosti. Dapače, ta mala bića te podsvjesno “gone” da radiš na sebi, na njima, na životu, ali i na izlascima s prijateljicama i(ili) u dvoje.

U konačnosti, mi smo socijalna bića i ponekad trebamo odraslo društvo u kojem se svijet ne vrti samo i isključivo oko djece.

 


Uvijek nešto čekamo. Pravi trenutak ili neki “određeni”. Samo da završimo faks. Samo da se financijski sredimo. Samo da odselimo u veći stan. Samo da…ali istina je da pravog trenutka nema. Nova ti i pravi trenutak se rode s tim djetetom. Tako da volite se, imajte djecu i ne razmišljajte previše.

Biti mama i tata nešto je najljepše na svijetu. Ali, isto tako biti mama maloj bebi znači otkriti da skoro sve možeš napraviti jednom rukom. Kad nas je to × 3. Također, mamu više djece prepoznati ćete po tome što ne može dvije noge izdepilirati u jednom danu, pošto uvijek netko nešto treba. Kada je takav dan, prvo pomislim što bi bilo da slomim nogu i moram skinuti traperice.😂🙈 Da je netko tata, znamo po tome što ga izbace iz vlastitog kreveta, bez da je išta zgriješio. Šalu na stranu, meni osobno, nema ništa privlačnije kod muškarca, nego vidjeti da je dobar otac. Dijete može napraviti svatko, ali otac biti ne.

Dok djecu izvedeš na pravi put, ti skreneš

 


Da se vratimo na bit priče. Mislite li vi da je moguće ostvariti se u karijeri i majčinstvu parelelno, te u oboje dati 100% sebe, bez da trpite vi, djeca ili posao? Mislim da je to moguće ako to želiš.

Sve je stvar ljubavi, organizacije, strpljenja i testiranja vlastitih granica. Možemo li biti uspješne u poslu i izvesti djecu na pravi put, bez da mi u međuvremenu skrenemo?

Nije majčinstvo za svakoga. I ne treba biti. Ne žele sve žene biti majke. Ali, one koje žele, trebaju znati da to ne znači da moraju birati između djeteta i karijere.

Svatko bira svoj put, s karijerom i djecom ili bez, svejedno, dok god smo sretne, zadovoljne i ispunjene svojim životom. Jer… život je prekratak da bi ga živjeli kako netko drugi misli da je ispravno.

Ja sad, recimo, idem spremiti igračke, oprati dvije mašine veša i hrpe suđa –  to je moj izbor. Jer gledanje romantičnih filmova na jesenski i kišni petak je skroz bezveze. Ili nije, vidjet ću hoću li izdržat i ostati budna.

Toliko za danas.

¡Hasta pronto y besos!

 

Pogledajte i moju galeriju fotografija!

 

Pročitajte i ostale blogove!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *