Argentinska LA FAMILIA na hrvatski način

1.blog iCandy mame blogerice je stigao!

O nama

Mi smo jedna vesela obitelj od pet, uskoro i šest članova. To može zvučati malo ili puno, ovisno o situaciji, primjerice kad je riječ o kuhanju tad nas je puno previše. 😀

Upoznajte redom članove moje obitelji; krenimo od muža kojeg svi zovemo “papi” pa će tako i ostati, tu su još moja dva anđela Antea (7) i Mila (2), naš pas Mey (dobrica od 55 kg) i uskoro će dio obitelji postati i Franco, braco koji samo što nije stigao.

Evo nekoliko zanimljivih crtica o nama:

Bez stereotipova, molim!

Vjerovali ili ne, muž i ja smo se upoznali u noćnom klubu. Dakle, moguće je. Druga stvar koja je “neobična” barem kad je riječ o raširenim stereotipovima, on je igrao nogomet, a ja nisam manekenka. Barem ne još :D. Zapravo moda je nešto što me jako zanima, ali bit će prilike da o tome još čitate.

Život prije la familie

Dok nismo dobili djecu, papi i ja uglavnom smo puno putovali i živjeli na relaciji Argentina-Hrvatska. Kada je Antea krenula u školu odlučili smo se skrasiti – Hrvatska je prevagnula. Iako i danas, kad uhvatimo vremena, rado putujemo i istražujemo druge kulture – bar onoliko koliko nam djeca dopuste.

Naše dogodovštine i putovanja i kako preživjeti te organizirati se s troje djece, psom i mužem koji je uglavnom na putu, a da pri tom zadržite oblik ljudskog bića, čitat ćete sigurno u narednim blogovima.

Bienvenidos a nuestra casa

Često me pitaju kojim jezikom pričamo doma – pa da odmah otkrijem tu nepoznanicu, doma pričamo španjolski. Uglavnom kako bi djeca bila bilingvalna – kad im se to hoće, naravno. Primjerice, Antei je španjolski kao materinji jezik, dok Mila zna i želi reći jedino “dos”, pa je to njen odgovor na pitanje koliko imaš godina, ali i na kako ti se zove sestra.

Iz Argentine smo preuzeli naviku “MI CASA ES TU CASA”, sigurna sam da ste za to čuli pa makar i u sapunicama. Iako je kod nas uvijek veselo i kuća je uvijek puna, ipak nije tako dinamično kao u sapunicama. Ako ništa drugo, jer smo prilično sigurni tko je kome što u rodu. 😀

Kad je riječ o gostoprimstvu, razlika između Hrvatske i Argentine nije velika. Zato smo mi spojili ono najbolje – kod nas se uvijek kuha, pije i jede pa ako vam se jedu empanadas, dulce de leche ili pije vino tinto, navratite prvo na moj blog, a oko adrese ćemo se još dogovoriti.

Više vrijede dobri običaji nego dobri zakoni!

Iako sam vjernik, moram priznati da nisam često u crkvi. Međutim, običaji su kod nas vrlo važni posebno jer jačaju ovu argentinsko-hrvatsku vezu, zato kod nas uvijek vrijedi “”SIEMPRE HAY UN LUGARCITO PARA LA VIRGEN” (Uvijek imaj mjesto u domu za Djevicu :D).

Kad smo kod običaja, ponekad različite nacionalnosti i običaji dovode do zabune. Primjerice, za Južnoamerikance je normalno da se ljube pri pozdravu. Što da vam kažem, osim da zna doći do zabune kada imamo goste.

Kao što sam već napisala, život nam nije sapunica, ali uvijek su tu prepirke oko toga jedu li se palačinke s Nutellom ili s dulce de leche.

Sve je super i sve za pet, kad imaš Argentinca u kući, moraš voljeti nogomet!


Najvažnija sporedna stvar na svijetu kod nas doma DEFINITIVNO je nogomet. Svi gledaju, navijaju, a trenutno iščekujemo nogometni spektakl na svjetskom prvenstvu u Rusiji – utakmicu Hrvatska vs. Argentina.

Ukrcajte se na moje blogersko putovanje

Budući da je blog za mene velika novost, tijekom ovog blogerskog putovanja očekujem da ću definitivno mnogo toga još naučiti. U nadi da ćete se ukrcati na ovo putovanje sa mnom, odjavljujem se za danas.

Destinaciju ćemo naknadno odrediti – za početak možemo se upoznati kroz ovaj kratki video blog.


¡Hasta pronto y besos!

Zahvaljujemo suradnicima koji su omogućili ovaj video:
S Anom Vladusic razgovarala je Doris Lepoša, Mikroedra d.o.o.
Video je snimio i montirao Mak Vejzović. 
Prostor je ustupio Apetit Restaurant & Bar, Masarykova 18, Zagreb.
Pročitajte još sadržaja!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *