Jedan jednostavan i lak način da razvijete svoje selo
Rečeno nam je da je za “majčinstvo potrebno selo”, ali sigurno postoje trenuci kada se možemo zateći dok gledamo oko sebe i pitamo se gdje je to “selo”. Ako ste se ikada mučili s žongliranjem ili ste poželjeli dodatni par ruku, niste jedini. Kao majka troje djece i psihoterapeutkinja, jako dobro znam kako se majčinstvo može osjećati kao tobogan emocija gdje u jednom trenutku prštiš od zahvalnosti i osječaš se da imaš sve pod kontrolom, a već u sljedećem trenutku se osječaš bespomoćno.
Zapravo, bio je to jedan od onih trenutaka tipa ‘ja to uopće ne razumijem’ koji je doveo do jednostavne ideje koja je postala viralna i obišla svijet, okupljajući mame. Voljela bih vam reći o #theribbonmovement i kako vam jednostavna vrpca vezana za torbu može pomoći da razvijete svoje selo i pristupite ljubaznosti koja vam je potrebna u trenucima kada vam je najpotrebnija.
Priča
Jednog poslijepodneva šetala sam lokalnom glavnom ulicom sa svoje troje djece. Svi su oni proživljavali teške trenutke, a kao rezultat toga i ja. Osjećajući se krajnje shrvano, osvrnula sam se oko sebe, nadajući se da ću vidjeti poznato lice ili pogled solidarnosti. Nisam vidjela ni jedno ni drugo. Međutim, znala sam da bi se među ostalim majkama, bakama i licima koje sam vidjela mogao naći netko tko je vidio naš bučni kaos i žudio prići i vidjeti jesmo li dobro ili pružiti ruku.
Potaknulo me na razmišljanje. Što nas sprječava da priđemo jedno drugome kada imamo tegobe ili kada vidimo da je drugoj majci teško? Vjerujem da se brinemo hoćemo li ih uvrijediti našom ponudom pomoći ili se možda bojimo da bi se mogli osjećati podcjenjeno ako im se obratimo. Znam da sam se u nekim trenucima osjećala kao neuspjeh u majčinstvu, a ponuda podrške od nepoznate osobe bila bi dokaz da su i drugi mislili da nisam dorasla tom poslu.
Vrpca
Pomislila sam, ne bi li bilo nevjerojatno da mi majke možemo nekako signalizirati jedna drugoj da smo otvorene za primanje riječi ljubaznosti ili pogleda solidarnosti. Ali također da smo bile otvorene da nam se druge majke obrate u vrijeme kada nam treba pomoć?
Dakle, poziv je da za ručku torbe, remen ili kolica zavežete vrpcu bilo koje boje. Ova vrpca jednostavno kaže “Otvoren sam za tvoju dobrotu, otvoren sam da ti pružim ljubaznost”. Kaže ‘možete me zamoliti za pelenu, razgovor ili zagrljaj’. Kaže ‘možete biti ljubazni prema meni i neću vas odbiti, bit ću vam zahvalan’.
Odgovor
Moram reći, znala sam da će #themumribbonmovement ili poletjeti ili propasti. Ako bi palo ne bih ga više spominjala, ako bi poletjelo, onda bih držala fige da čujem o prekrasnim trenucima povezanosti. Letjelo je! Posteri koji dijele pokret s vrpcom postavljeni su u općinskim dvoranama, bolnicama, javnim prostorima, kafićima i trgovinama diljem zemlje (i mnogih dijelova svijeta). Tolika je bila žudnja za povezivanjem, pokret je predstavljen u stotinama novinskih članaka, od Grazije, do Metroa i više. Bake su prišivale vrpce na privjeske za ključeve, robne marke tiskale su vlastite vrpce s utješnim sloganima, a male tvrtke slale su stotine odsječaka dobrotvornim organizacijama i grupama koje žele podijeliti riječ.
Vrpca nudi temu za razgovor onima kojima je teško započeti razgovor s drugima. Pokret potiče na hrabrost one kojima je teško iskoračiti. Vidljivo je olakšanje koje mame osjećaju zbog ovih malih znakova dopuštenja da daju i traže pomoć.
Priče koje su se filtrirale bile su tako lijepe. Jedna se mama preselila u novo područje i osjećala se usamljeno. Osjećala se sposobnom razgovarati s drugom mamom s vrpcom i s oduševljenjem je rekla da su dogovorile kavu. Jedna je mama satima sjedila s drugom u zračnoj luci zbog odgođenog leta, razmjenjivale su priče i međusobno čuvale djecu. Još jedna majka ušla je u park uplakana nakon što je čula tužnu vijest. Ugledala je drugu majku s vrpcom i zamolila za zagrljaj, osjećajući se u tom trenutku silno utješenom.
Pozivnica
Ti mali trenuci nisu nimalo mali, zar ne? To su trenuci povezanosti između roditelja u kulturi koja pronalazi načine da nas okrene jedne protiv drugih. Ovo su trenuci koji mogu promijeniti dane, a ja doista vjerujem da imaju potencijal promijeniti živote. Usamljenost, tjeskoba i izazovi mentalnog zdravlja su prisutni, a ti trenuci povezanosti probijaju usporedbe i pretpostavke, stvarajući prilike za odnose i priliku da se osjećate viđenima, cijenjenima i potvrđenima. Tko zna kamo ovi trenuci mogu odvesti? Tko zna što bi ti trenuci mogli nekome značiti?
Dakle, zgrabite vrpcu, zavežite je na torbu i budite otvoreni za ono što se može dogoditi.
Nalazimo naše selo na neočekivanim mjestima, a ono je živo i zdravo.
Zaprati Annu Mathur na instagramu.
Izvor: https://www.icandyworld.com/blog/the-mum-ribbon-movement